Pčelarstvo

S obzirom da Hrvatska nije gospodarski razvijena kao neke zemlje, onečišćenje je znatno manje, te je velika većina meda hrvatskih pčelara zaista eko med.

Dobra pčelarska praksa

Pčelarstvo u Republici Hrvatskoj je tradicionalna poljoprivredna grana, koja spada pod stočarstvo. Osobu koja se bavi pčelarstvom nazivamo pčelarom. Prema zakonu može biti hobi ili profesionalan pčelar. Pčelari ne ovise o posjedovanju vlastitog zemljišta, često ga ni nemaju. Pčelar je dužan postaviti svoj pčelinjak prema zakonu tako da pčele ne smetaju najbližim susjedima, prolaznicima, stoci i javnom prometu.

Stalan porast broja pčelara i pčelinjih zajednica iz godine u godinu može se zahvaliti dobroj organiziranosti pčelara, potrebama tržišta pa i potporama ovom sektoru.

U pčelarstvu razlikujemo:

Seleće pčelarstvo 

u kojem pčelar seli košnice u blizinu paše ovisno o godišnjem dobu

Stacionirano pčelarstvo 

pčelinjak u kojem su košnice smještene cijelu godinu na jednom mjestu.

Eko pčelarstvo

Ekološki pčelinjak u pčelarstvu mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Da bi bio priznat kao eko-med, pčelinjak mora biti praćen od nadzornog tijela. 

Glavne karakteristike dobrog pčelinjaka

1.Smještaj pčelinjaka – košnice, odnosno pčelinjak, treba smjestiti u području bogatom pčelinjom medonosnom pašom, i po mogućnosti da je osiguran od vremenskih neprilika.

2.Tehnologija pčelarenja – je odnos pčelara prema pčelinjoj zajednici. Pčelar prati stanje zajednice i treba na vrijeme intervenirati u slučaju potrebe.

3.Zdravlje pčela – bolesne pčelinje zajednice potrebno je odmah liječiti i izdvojiti u izolirani pčelinjak. Za liječenje se upotrebljavaju Veterinarsko medicinski preparati odobreni od nadležnog tijela.

4.Evidencija pčelinjaka –  pčelinjak mora biti evidentiran u Jedinstvenom registru držatelja životinja

5.Pravilno rukovanje pčelinjim proizvodima – vađenje meda, pakiranje, distribucija, prodaja i skladištenje.

Sve gore navedeno regulirano je preporukama i smjernicama Dobre pčelarske prakse.